Zašto Merkelova zove Vučića?

Intenzitet i dinamika najavljenih razgovora ključnih evropskih političara sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, uključujući ponovni poziv kancelarke Angele Merkel, kao i planirane sastanke sa Federikom Mogerini i Emanuelom Makronom, govore o najmanje dvije stvari.

Jedna je da se međunarodnoj zajednici žuri da zatvori “slučaj Kosovo”, a druga – da je jasno da to neće moći mimo Srbije, odnosno Vučića, jer nijedno rješenje za Kosovo koje bi Srbiju ostavilo nezadovoljnom i frustriranom međunarodnom (ne)pravdom ne bi osiguralo održiv mir i bezbjednost u regionu.

Dok se žurba, kad je riječ o evropskim zvaničnicima, više čita između redova, preko okeana se o njoj bez pardona govori.

Profesor američkog Univerziteta Džons Hopkins Edvard Džozef ukazuje da za Vašington status kvo nije opcija, a na pitanje da li SAD imaju ambiciju da se pitanje Kosova riješi ove godine – odgovara da je “očigledno da će Kosovo biti pitanje broj jedan između Vašingtona i Beograda”.

Preporučujemo FB stranice - geopolitika i najnovije vesti:

– Vašingtonu je jasno da dijalog koji vodi Evropska unija u Briselu očigledno neće funkcionisati – kazao je Džozef.

To je konačno postalo jasno i evropskim partnerima, među kojima je sazrelo mišljenje da dijalog Beograda i Prištine u Briselu ne daje i neće dati rezultate, te da se mora “pogurati”.

To za Tanjug kažu i eksperti za spoljnu politiku.

Poziv Merkelove ohrabrujući znak
Poziv koji je kancelarka Merkel uputila predsjedniku Vučiću je ohrabrujući znak, kaže bivši ambasador Srbije u Berlinu Milovan Božinović i objašnjava da on pruža mogućnost da se dijalog pomjeri sa mrtve tačke.

– U toj procjeni je naša vlast sigurno u pravu – kaže Božinović, a predsjednik Centra za proučavanje globalizacije Dejan Miletić ukazuje da drugi bitan momenat, a to je da su Merkel i predsjednik Srbije izgradili kredibilan odnos povjerenja, koji može pozitivno uticati na rješavanje izazova na Balkanu.

Iako su svjetski politički centri negdje jasno, a negdje u rukavicama rekli šta se od Srbije očekuje, Vučićeva šansa, a time i šansa Srbije je u činjenici da priča sa Srbijom nije završena. Predsjednik Srbije taj razgovor više, očigledno neće da vodi za stolom sa Tačijem, u situaciji u kojoj je jasno da Tači ništa ne odlučuje i poslije događaja na Kosovu koji su Prištinu teško kompromitovali čak i kod saveznika i mentora u međunarodnoj zajednici.

Miletić, međutim, ne vjeruje da od Nemačke, odnosno susreta Merkel – Vučić, 13. maja, možemo da očekujemo trajno rješenje, već samo bolje razumijevanje srpske situacije i stvaranje uslova da se u doglednom roku stvari riješe.

– Treba imati u vidu da Nemačka politika ima jednu konstantu, te da ta konstanta nije u skladu sa kompromisima koje Srbija traži kako bi izgradila trajno rešenje na Balkanu – primjećuje Miletić.

Božinović, pak, vjeruje da je, u situaciji u kojoj je dijalog evidentno u krizi, potrebno da značajne zemlje nešto učine, da ih približe i poguraju stvari.

Pitanje je samo – u kom pravcu?

Od Vučića se očekuje da sačuva šta se sačuvati može
U tom pitanju je i prostor, ma kako sužen, sa kojim računa predsjednik Vučić, čovjek koji, kako je to ovih dana rekao jedan srpski novinar, ništa od Kosova i na Kosovu nije izgubio, a od kojeg se očekuje, i ovde, u Srbiji, i van nje, da sačuva šta se sačuvati može.

Stoga, kako se pretpostavlja, Vučić i ide u Berlin kod kancelarke, da provjeri šta se još može obezbijediti.

Šta Vučić može da očekuje od Merkelove?
U tom svjetlu treba gledati i pitanje – šta Vučić može da očekuje od kancelarke, sa kojom ne razgovara birokratskim jezikom evropske administracije, već praktičnim i jasnim rječnikom.

Kosovo je, naime, kompeksno pitanje, ne samo pitanje statusa, već i niz pitanja koja iz toga proizlaze, a koja takođe moraju biti riješena sveobuhvatnim sporazumom o normalizaciji odnosa.

Vučić ni u jednoj izjavi nije ostavio dilemu da Kosovo za Srbiju nije gola teritorija, već teritorija na kojoj žive Srbi, kojima se moraju garantovati prava.

Tu je i pitanje imovine, o kojoj Priština neće da razgovara, potom pitanje zamrznutih para od privatizacije srpskih kompanija, rudnog bogatstva, Gazivoda, Trepče. . .

Merkel je neko ko to može da razumije.

Kao i argumentaciju, koju joj, svakako, predočava Vučić, da se Srbija, ključna zemlja regiona, ne smije ostaviti bez ičega u rukama, ako se neće zamrznuti konflikt – u tom slučaju, širih razmjera nego što to sada jeste.

Izvor: Tanjug