Connect with us

Društvo

Da li je ovo najbolji govor koji je održao jedan Srbin?

U vrijeme Prvog svjetskog rata, dok srpski narod proživljava velike strahote, sveti vladika Nikolaj je održao jedan od najljepših govora u Londonu kada su gotovo svi prisutni u publici plakali.

Evo šta je rekao:

-Gospodo prijatelji!

Došao sam iz Srbije, iz Evropske ponoći! Tamo nigde ni zračka svjetlosti. Sva je svjetlost pobjegla sa zemlje na nebo i jedino nam odozgo svijetli.

Pa ipak, mi nejaki u svemu, sada ovako, jako smo u nadi i vjeri, u skoro svanuće dana. Zahvalan sam lordu arhiepiskopu, Konken Beriskom, koji mi je omogućio da na sveti Vidovdan, ovog ljeta Gospodnjeg 1916. godine, u ovoj prekrasnoj crkvi Svetog Pavla, pred njegovim Visočanstvom, kraljem Džordžem petim i najuglednijim Englezima mogu da vam se obratim.

Gospodo i prijatelji! Cijeli dan juče, proveo sam razgledajući ovaj veličanstveni hram, koji je ponos Engleza i Hrišćanstva. Ja sam vidio da je on sagrađen od najskupocjenijeg materijala, donešenog iz raznih krajeva imperije, u kojoj sunce ne zalazi. Vidio sam, da je sagrađen od granita i mermera, koje su ispirali talasi stotine mora i okeana.

I da je ukrašen, zlatom i dragim kamenjem, donijetim iz najskupocjenijih rudnika Evrope i Azije. I uvjerio sam se, da se ovaj hram, s pravom ubraja, u jedno od čuda svjetske arhitekture.

No, gospodo i prijatelji! Ja dolazim iz jedne male zemlje na Balkanu, u kojoj ima jedan hram. I veći, i vrijedniji, i svetiji, od ovog hrama. Taj hram se nalazi u srpskom gradu Nišu i zove se Ćele Kula. Taj hram je sazidan od lobanje i kostiju mog naroda. Naroda koji pet vijekova stoji, kao stamena brana Azijatskom moru, na južnoj kapiji Evrope.

A kad bi sve lobanje i kosti bile uzidane, mogao bi se podići hram trista metara visok, toliko širok, i dugačak, da bi svaki Srbin danas mogao podići ruku i pokazati. Ovo je glava moga dede, moga oca, moga brata, moga komšije, moga prijatelja i kuma.

Pet vijekova, Srbija lobanja i kostima svojim brani Evropu, da bi ona živjela srećno. Mi smo tupili našim kostima turske sablje i obarali divlje horde, koje su srljale kao planinski vihor na Evropu. I to, ne za jednu djecu, ni za jedno stoljeće, koja leže između Rafaela i Širera.

Za sva ona, bijela i crvena stoljeća, u kojima je Evropa vršila reformacije vjere, reformacije nauke, reformaciju politike, reformaciju rada, reformaciju cjelokupnog života. Riječju. Kada je Evropa vršila smjerno korigovanje i Bogova, i ljudi iz prošlosti, i kada je prolazila kroz jedno čistilište, tjelesno i duhovno. Mi smo, kao strpljivi robovi, mi smo se klali sa neprijateljima njenim, braneći ulaz u to čistilište. I drugom riječju.

Dok je Evropa postajala Evropom, mi smo bili ograda njena, živa i neprobojna ograda, divlje trnje oko pitome ruže. Na Vidovdan, 1389. godine, srpski knez Lazar, sa svojom hrabrom vojskom, stao je na Kosovu polju, na branik hrišćanske Evrope, i dao život, za odbranu hrišćanske kulture. U to vrijeme Srba je bilo koliko i vas Engleza. Danas ih je deset puta manje.

Gdje su? Izginuli, braneći Evropu. Sada je vrijeme da Evropa vrati taj dug.

Izvor: Kosmopol.rs

Sveže vesti direktno u tvoj inbox!

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Prešla ili nije prešla, ostaće zauvek misterija! Jedno je sigurno: Mitrovićevo skidanje lopte sa gol linije ući će u legendu

Sport

BALATON: Ljubomora u vezi može biti simpatična

Kolumna

BALATON: Kako sam shvatila suštinu života

Kolumna

POSEBNA: Djevojka koja se razumije sa životinjama

Društvo

“Delije” Modriča paketićima obradovali djecu koja žive u teškim uslovima

Sport

RUSI PIJU OVAJ NAPITAK ZIMI I ZATO PUCAJU OD ZDRAVLJA: Sastojci su sjajni i lako se pravi, morate da probate!

Magazin

Sveže vesti direktno u tvoj inbox!